Tama. Potpuni mrak. Ne postoji vrijeme ni prostor. Ili je ipak postojalo nešto tada? Nisu sigurni. Vruća, beskrajno gusta točka. Samo par milimetara široka. Prije otprilike 13.7 milijardi godina. Odjednom eksplozija. Širenje. Nastaje vrijeme i prostor. Materija i energija. Sile i fizikalni zakoni. Postupnim hlađenjem formiraju se prvi kemijski elementi. Prvi Helij, a onda vodik. Ta dva elementa počinju se združavati i stvarati nakupine koje su se oblikovale u galaksije. U galaksijama su počele nastajati zvijezde. Zvijezde su uzrokovale pretvaranje helija i vodika u sve ostale kemijske elemente koji su postali gradivni blokovi za sve planete, a u konačnici i sam život. Planeta Zemlja našla se taman dovoljno daleko od Sunca da ne bi bila prevruća, a opet dovoljno blizu da ne bi bila prehladna. Okreće se oko sunca točno određenom putanjom i brzinom, a onda i mjesec oko nje. Ne sudara se s drugim planetima sunčevog sustava. Tisuće planeta, a na našem život. Atmosfera koja štiti upravo naš planet. Mora, oceani, kopno, otoci, rijeke, planine, biljke, životinje, a na kraju čovjek. A sve je nastalo… slučajno?
“The first gulp from the glass of natural sciences will turn you into an atheist, but at the bottom of the glass God is waiting for you” Werner Heisenberg
