Što uopće znači nazivati nekoga mistikom? Što je kršćanski misticizam? Ima li on potporu u Božjoj Riječi ili je to samo produkt “zabrijanih redovnika”? 

Ako bi išli definirati što se točno misli pod pojmom misticizam, mogli bismo reći nešto poput – to je natprirodno stanje duše u kojem se Bog upoznaje i osjeća na način koji čovjek sam od sebe nikada ne bi uspio proizvesti. To je bliski i osobni doživljaj Boga koji je uistinu izvanredan, ne samo po intenzitetu i stupnju, već i po svojoj prirodi. Treba upamtiti da je to iskustvo rezultat posebne, potpuno nezaslužene Božje milosti.

…Ali što ako nismo te sreće da nam se Bog tako jasno objavi kao Pavlu? Mistici su prepoznali da određene vjerske prakse poput meditacije nad Božjom Riječi, posta, intenzivne askeze i ustrajne molitve mogu dovesti do toga da nam se Bog objavi na dubok, mističan način. Te prakse omogućuju nam da zatvorimo svoje oči pred pojavnim svijetom i pogled usmjerimo potpuno na Stvoritelja. Kao što zvijezde jasnije svijetle u tamnoj noći, tako isto naše spoznanje Boga biva jasnije ako zatvorimo svoja osjetila i navezanost na ovaj svijet.

Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.

Problem vjerskih osuda je kada osobno razmišljenje (neutemeljeno na Božjoj Riječi ili nauku crkve) počnemo drugima nametati kao univerzalno pravilo te osuđivati one koji naše pravilo ne zadovoljavaju…

S druge pak strane, postoje ljudi koji se vole hvatati one dobre, stare “Only God can judge me” kako bi opravdali svoj razvratan i nemoralan život. Iako i dalje nismo pozvani suditi ljude i oni su u pravu kada govore da ih samo Bog može suditi, naša je dužnost prosuđivati postupke kao dobre ili zle. I zato je biblijski citat s početka posta jedan od najčešće krivo tumačenih stihova iz Biblije. Ljudi ga žele iskoristiti kako bi relativizirali grijeh i nemoral, dok u isto vrijeme optužuju svakog vjernika za kršenje te Božje zapovijedi.

Tama. Potpuni mrak. Ne postoji vrijeme ni prostor. Ili je ipak postojalo nešto tada? Nisu sigurni. Vruća, beskrajno gusta točka. Samo par milimetara široka. Prije otprilike 13.7 milijardi godina. Odjednom eksplozija. Širenje. Nastaje vrijeme i prostor. Materija i energija. Sile i fizikalni zakoni. Postupnim hlađenjem formiraju se prvi kemijski elementi. Prvi Helij, a onda vodik. Ta dva elementa počinju se združavati i stvarati nakupine koje su se oblikovale u galaksije. U galaksijama su počele nastajati zvijezde. Zvijezde su uzrokovale pretvaranje helija i vodika u sve ostale kemijske elemente koji su postali gradivni blokovi za sve planete, a u konačnici i sam život. Planeta Zemlja našla se taman dovoljno daleko od Sunca da ne bi bila prevruća, a opet dovoljno blizu da ne bi bila prehladna. Okreće se oko sunca točno određenom putanjom i brzinom, a onda i mjesec oko nje. Ne sudara se s drugim planetima sunčevog sustava. Tisuće planeta, a na našem život. Atmosfera koja štiti upravo naš planet. Mora, oceani, kopno, otoci, rijeke, planine, biljke, životinje, a na kraju čovjek. A sve je nastalo… slučajno?

“The first gulp from the glass of natural sciences will turn you into an atheist, but at the bottom of the glass God is waiting for you” Werner Heisenberg

UMJERENOST
Što je to umjerenost? I kako znamo kada smo neumjereni u nečemu? Nešto u nama nas često nagovara na još. Što tražimo u tom “još”?

RAZUMNOST
Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!

DOBROTA
No kada nasljedujemo Krista, kada se trudimo živjeti nalik Njemu, kada ga slušamo, tada zrcalimo Njegovu dobrotu, naši postupci postaju dobri.

ODNOS PREMA NOVCU
Negdje sam naišao na podatak kako ima preko 2000 citata o novcu u Bibliji, dok na nekim drugim izvorima kažu više od 800… Nisam siguran koji je točan broj, ali nije ni važno. Bog nam u svojoj Riječi otkriva koliko je bitan naš odnos prema materijalnim dobrima, a s obzirom na to da to dosta često čini, trebali bismo i mi dosta često razmišljati o toj temi.

PONIZNOST
Vrlo jednostavno, zar ne? Spusti glavu, nemoj nikome ništa reći, šuti i trpi. I onda si jako ponizan. Svet štoviše. Neki tako doživljavaju poniznost i svim silama pokušavaju se dovesti u takvo stanje. Drugi se pak ježe od same riječi i pomisli na poniznost. No, da pojednostavimo… Vjerujem da je ponizan samo onaj čovjek koji je spoznao svoj identitet u Bogu…

Jedno od najboljih mjerila zrelosti muškarca je njegova spremnost na preuzimanje odgovornosti

Kriza muževnosti nije ništa drugo, nego kriza odgovornosti.

Vremena se mijenjaju, no Bog ostaje isti. Mi se mijenjamo, no Bog ostaje isti. Grijeh ostaje grijeh bez obzira koliko svijet glasno govorio da on to nije.

Kroz seksualnu revoluciju nastalo je uvaženo mišljenje kako je masturbacija zdrava, a pornografija poželjna vrsta seksualne edukacije. Sto puta ponovljena laž postaje istina i tako se nažalost dogodilo i u ovome slučaju. Velik broj katolika to više uopće ne vidi kao grijeh…