Kao što sam najavio u prošlom postu (https://bit.ly/2XBnr4J), nastavljam promišljati na temu kako treba izgledati muškarac po Božjem naumu u 21. stoljeću. Za vodstvo u ovom promišljanju uzeo sam (između ostalog) prvu poslanicu sv. Pavla Timoteju u kojoj Pavao opisuje kako bi trebali izgledati oni muškarci koji žele obavljati službu nadglednika (biskupa) i đakona u prvim kršćanskim zajednicama. Pošto su nadglednici (biskupi) i đakoni bili najistaknutiji muškarci u zajednici i poradi toga trebaju biti uzori, zapravo vidimo kako Pavao ovdje iznosi vrline kojima bi svaki muškarac trebao težiti. Podsjetimo se još jednom na biblijski tekst:

“Nadglednici

¹Vjerodostojna je riječ: teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi. ²Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, ³ne vinu sklon, ne nasilan, nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; ⁴da svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću – ⁵a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju? – ⁶ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu đavlovu. ⁷A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku đavlovu.

Đakoni

⁸Đakoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku – ⁹imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti. ¹⁰I neka se najprije iskušavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu.

¹¹Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice, nego trijezne, vjerne u svemu.

¹²Đakoni neka budu jedne žene muževi, neka dobro upravljaju djecom i svojim kućama. ¹³Jer oni koji dobro obavljaju službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu.” Tim 3, 1-13

odgovornost

Ono što me odmah na početku čitanja ovih redaka dotaklo bila je činjenica da Pavao pozdravlja muškarčevu težnju za nadgledništvom. Muškarac je pozvan težiti ka većem dobru, pozvan je na sebe preuzimati odgovornost. Zapravo, jedno od najboljih mjerila zrelosti muškarca je njegova spremnost na preuzimanje odgovornosti. Muškarac koji bježi od odgovornosti nije ništa drugo, nego nezreli dječak zatočen u odraslom tijelu. Ta odgovornost može biti u različitim oblicima – od škole, fakulteta, posla, zaručništva, ženidbe, djece, svećeništva, redovništva do društvenog i duhovnog aktivizma. S druge strane savršen primjer za ne preuzimanje odgovornosti možemo naći u prvom muškarcu – Adamu.

“Prvi čovjekov grijeh

¹Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« ²Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. ³Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’« ⁴Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! ⁵Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« ⁶Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. ⁷Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.

⁸Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. ⁹Jahve, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« – reče mu. ¹⁰On odgovori: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.« ¹¹Nato mu reče: »Tko ti kaza da si gol? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« ¹²Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« ¹³Jahve, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.” Pos 3, 1-13

Ovo je toliko bogat tekst i mogli bismo o mnogočemu ovdje razmišljati, no hajdemo ga probati analizirati samo kroz prizmu Adamove odgovornost prema njegovoj ženi i prema Istini koju mu je Gospodin prenio. Ako krenemo tako promišljati, možemo s pravom postaviti pitanje gdje je bio Adam dok je Evu zmija nagovarala na zlo? Vrlo brzo možemo shvatiti da Adam nije vršio svoju odgovornost prema supruzi, odgovornost da ju podsjeća na Istine koje im je Jahve usadio u srce. On kao njena glava morao je to činiti. Biblijski tekst nam govori kako se uopće nije trudio ženi išta reći, nego je samo pojeo plod koji mu je ona dala. Kada već nije bio uz nju, kada je već nije podsjećao na Božju zapovijed, mogao ju je barem u tom trenutku upozoriti. Mogao se zauzeti za Istinu, suprotstaviti se laži. Mogao je ne prešutjeti ono što mu je Bog rekao. Iz ovog primjera također možemo vidjeti kolika je odgovornost na nama koji poznajemo Krista i kakav grijeh propusta činimo kada šutimo, a Bog od nas očekuje da govorimo. I nadalje, nakon što je Gospodin Adama upitao što je to učinio, Adam ne preuzima odgovornost na sebe, nego kao potpuno nezreli dječak upire prstom u drugoga: “Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo”. Još naglašava kako je Bog stavio tu ženu kraj njega. Dobro da nije rekao “Prvo si Ti Bože kriv što sam sagriješio jer si doveo ovu ženu u moj život, onda je kriva ona što mi je dala jesti, ja sam u svemu tome najmanje kriv, ako sam uopće i kriv, jer ipak, ona mi je to dala.” Bijeg od odgovornosti. Prvi znak da muškarac nije onakav kakav ga je Bog zamislio. Zato je naša četvrta muževna zadaća – preuzimanje odgovornosti.

Ovo je toliko bitna stavka da bih mogao satima samo o njoj pričati. Zašto govorimo uopće o krizi muškaraca u 21. stoljeću? Tko je kriv za to? Žene, feminizam? Tko, netko treći? Kriza muževnosti nije ništa drugo, nego kriza odgovornosti. A ona dolazi sve više i više do izražaja jer su muškarci prepušteni sami sebi. Ako u svojoj obitelji kroz odgoj nisu naučeni da preuzimaju odgovornost, ako im u crkvi o tome nisu govorili, u školi znam da gotovo sigurno nisu, kako će znati što znači biti muškarac? Za posljedicu dobivamo dječake u 20-im i 30-im godinama koji umjesto da na sebe preuzimaju sve više odgovornosti igraju igrice po cijele dane, ispijaju kave na kojima vode isprazne razgovore, obilaze razno razne festivale, izlaze i partijaju, žive s roditeljima iako ne moraju (druga je stvar kada si financijski primoran), ne žele završiti fakultete, nego odugovlače s ispitima, jer zašto bi se trudili? Mamica i tatica su tu da plaćaju, a oni će se lijepo provoditi. Bježe prvo od odgovornosti, a onda da bi mogli utišati svoju savjest bježe i od sebe.
Ne pišem ovo da bih nekoga uvrijedio, nego da bih ga potaknuo da promisli. Da si postavi pitanja poput: “Jesam li stvoren da bih živio ovim načinom života kojim živim? Donosi li mi iskrenu sreću ili se nakon svega toga osjećam prazno? Kada izađem iz zadnjeg kluba vikendom i idem kući? Kada provedem sate igrajući igrice? Kada zavodim i mijenjam djevojke, ne osjećam li se na kraju toga svega potpuno sam? Ne osjećam li se loše što ne dajem ispite jer znam da nitko drugi za to nije kriv, već moja lijenost koja me pobijedila? Volim li se osjećati pobijeđen od lijenosti?” Čovjek mora biti iskren prema Bogu i samome sebi, jer i ako sve druge prevariš Boga ne možeš prevariti, a ni sebe u svojoj nutrini.

Iako je ovo jedna krajnost, postoji i ona druga, a to je kada na sebe gomilamo toliko odgovornosti da ih na kraju ne možemo nositi, jer fizički i psihički nemamo toliko snage. I ta krajnost također može biti potaknuta bijegom od sebe, bližnjih, Boga, ali isto tako novom odgovornošću možemo bježati od drugih odgovornosti. Zato trebamo biti oprezni s preuzimanjem novih odgovornosti na sebe. Ako si čovjek u braku, svaku novu odgovornost bi trebao prvo raspraviti sa svojom suprugom. Ne zato što trebaš napismeno njezino dopuštenje, nego zato što ste vi tim, vi ste jedno. Ti bez nje ne možeš uspjeti, kao ni ona bez tebe. S druge strane, žena je pozvana prepoznati muževljeve ambicije i poduprijeti ga u tome čak i ako će to značiti više žrtve s njene strane. Žena bi trebala biti svjesna da time postaje dio svakog dobra koje njezin muž napravi. Ako muž služi u zajednici dok je ona u kući s djecom, žena jednako toliko služi toj zajednici kao i muž, ako se bavi društvenim angažmanom, žena je jednako društveno angažirana, ako je direktor firme i radi puno prekovremenih sati kako bi uspio zapošljavati druge ljude, žena je također direktor te firme i zapošljava druge ljude itd. Muž nije odvojiv od svoje žene kao ni žena od muža. Zajedno uz Boga su sposobni činiti velika čudesa. Naravno da ovo sve vrijedi i u zamijenjenim ulogama. Može biti da je žena izrazito talentirana u nečemu i pozvana od Gospodina da taj talent koristi za dobrobit drugih u svoje “slobodno vrijeme”, tada je muž pozvan prepoznati taj talent, žrtvovati se i poticati ženu da talent koristi i radi za Gospodina.
Također, u svemu tome od velike važnosti je prepoznati kada neka odgovornost dolazi od Gospodina i trebamo joj odgovoriti, a kada će neka odgovornost napraviti više štete, nego koristi (npr. dovesti do toga da otac ne provodi vrijeme sa svojom djecom ili da odnos sa suprugom padne u neki 10. plan, a sve samo zato da zarade nešto više novca koji će potrošiti na prolazne stvari).

vjernost

Nakon odgovornosti, peta muževna zadaća je vjernost. Muškarac mora biti vjeran svojoj supruzi. ***(Kada Pavao govori da nadglednik mora biti muž jedne žene, ne misli da mora biti oženjen, nego ako je oženjen, mora biti vjeran i jednom ženjen. Neki ovaj redak krivo tumače da nadglednik mora biti oženjen pa sam samo htio ubaciti ovu digresiju – Pavao sam nije bio oženjen, u poslanici Korinćanima je govorio da bi volio da svi budu kao i on, no ako ne mogu neka se žene, sam Isus u evanđelju govori da su se neki odlučili ne ženiti poradi kraljevstva Božjeg, itd. No ne bih dublje ulazio u ovu tematiku jer nije predmet ovog teksta.)

Vjernost supruzi se sastoji od puno stvari. Ona je na prvom mjestu naravno ona fizička vjernost (da muškarac nikad neće biti ni s jednom drugom ženom, ali isto tako i da će svoj pogled i na ulici i na internetu čuvati samo za svoju suprugu). U današnje vrijeme način oblačenja mnogih žena, golišavi jumbo plakati te pornografija na internetu ne olakšavaju muškarcima njihovu zadaću vjernosti. Ovo je vrlo dugačka tema i jedan od budućih postova ću posvetiti detaljnijoj analizi samo ovog problema, no za sada bih htio naglasiti sljedeće: Vremena se mijenjaju, no Bog ostaje isti. Mi se mijenjamo, no Bog ostaje isti. Grijeh ostaje grijeh bez obzira koliko svijet glasno govorio da on to nije. Kroz seksualnu revoluciju nastalo je uvaženo mišljenje kako je masturbacija zdrava, a pornografija poželjna vrsta seksualne edukacije. Sto puta ponovljena laž postaje istina i tako se nažalost dogodilo i u ovome slučaju. Velik broj katolika to više uopće ne vidi kao grijeh, nego kao vrstu održavanja svog mentalnog i fizičkog zdravlja kako su pročitali u inim modernim časopisima. To je jedna ogromna laž koja rezultira zatvaranjem muškarca u sebe te ih onemogućuje za pravu ljubav. Spolnost nam je dana kako bi je mogli darovati svojoj ženi kao najveći dar, a ne kako bi sebično tražili svoje zadovoljstvo. U posljednjih par godina se počelo konačno govoriti o štetnosti pornografije. Potičem vas da, ako niste o tome čitali, google-ate tu temu i educirate se. Ima stvarno vrlo kvalitetnih sadržaja i na našem jeziku i na engleskom i na njemačkom… Nakon što je toliko štete učinjeno i još uvijek se čini, tek sada ljudi uviđaju (čak i oni izvan vjerskih krugova) koliko je pornografija štetna te koliko stvara ovisnost kod onih koji je konzumiraju. Baš poput droge, alkohola i cigareta. Pornografija mnogo obećava, malo daje, a sve uzima. Nakon konzumiranja takvih sadržaja ljudi se često (muškarci, a i žene) osjećaju prljavo, tužno i usamljeno. Pornografija uzima nevinost u pogledu, mislima, onesposobljava čovjeka za normalan odnos sa svojom suprugom, mijenja kemiju u mozgu, a uz sve to odjeljuje nas od Gospodina i kraljevstva Božjega. Pavao vrlo jasno govori u prvoj poslanici Korinćanima:

 “⁹Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ¹⁰ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.” 1 Kor 6, 9-10

Zapitajmo se što činimo u svojoj slobodnoj volji? Odlučujemo li se za Gospodina ili protiv Njega? Čeznemo li za Nebom ili za svijetom?

Fizički oblik vjernosti podrazumijeva i to da muškarac nikada neće flertovati, da si neće dopustiti naslađivati i razmjenijvati poglede ili provokativne riječi s bilo kojom drugom ženom. To što nisi dotaknuo drugu ženu, ne znači da nisi prevario svoju. Preljub se događa u mislima i u srcu puno prije, nego se dogodi u stvarnosti. I zato je ujedno i drugi oblik vjernosti – vjernost naših misli. Muškarac je pozvan ne maštati o drugim i tuđim ženama, pozvan je kontrolirati svoje misli i njima gospodariti. A treći oblik vjernosti je vjernost naših srca. Oženjeni muškarac nikada ne bi trebao dijeliti svoje emocije i povjeravati se drugoj ženi umjesto svojoj. Muškarac treba svojim tijelom, mislima i srcem pripadati svojoj supruzi te isto tako ona njemu. Borba za čistoću ne odvija se samo prije braka, nego cijeli život i trebamo uvijek biti na oprezu da kako apostol Pavao kaže neki gorki korijen ne proklija. Zato je od izrazite važnosti ograđivati i štititi svoje srce, pogled i misli od grešnih prigoda i stvari i tako čuvati našu ljubav prema svojoj supruzi, jer ako naše misli i srce budu zatrovane grijehom, on će kad-tad htjeti izaći na van. Kako Jakov piše u svojoj poslanici ili kako stoji zapisano u poslanici Hebrejima:

“¹⁵Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.” Jak 1, 1

“¹⁵Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, ¹⁶da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. ¹⁷Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio.” Heb 12, 15-17

S ova dva citata dolazimo do kraja II. dijela ciklusa o biblijskom muškarcu. Dotakli smo dvije ogromne teme – odgovornost i vjernost. Nadam se da sam vam uspio približiti te dvije zadaće koje su od ključne važnosti za naše obitelji, naše brakove, a samim time i za našu Crkvu, državu i cijeli svijet. Obitelj je temeljna jedinica društva, a kako je sv. Ivan Pavao II rekao: “Obitelj je prvi i najvažniji put Crkve”. I zato ona uvijek mora biti na prvom mjestu.

Hvala vam svima na podršci i čitanju, potičem vas da ako želite pratiti moje objave na blogu, lajkate moju Facebook stranicu (https://www.facebook.com/eagleswings.blog/) ili me follow-ate na Instagramu (https://www.instagram.com/eagleswings_blog/). Također, ako imate koju riječ za mene – kritiku, pohvalu, sugestiju ili želju za kolaboracijom, pozivam vas da mi se javite kroz kontakt formu na ovoj stranici (https://eagleswings.blog/contact).

U sljedećem nastavku govorit ću o ostalim muževnim karakteristikama koje će uključivati umjerenost, razumnost, dobrotu, odnos prema novcu i poniznost.

Do tada, neka vas sve prati Božji blagoslov +