Pozdrav dragi ljudi! Za početak isprike na pomalo duljem periodu neaktivnosti. Zadnjih par tjedana bili su mi izrazito stresni i naporni te sam odlučio stisnuti pauzu na sve ostalo kako se ne bi pogubio u previše obaveza, a nakon toga je došao i godišnji koji mi je bio baš potreban… No, sada sam opet tu i potrudit ću se nastaviti tempom od jednog posta tjedno, uz Božju pomoć 🙂 Ovim putem se želim zahvaliti svima vama koji me pratite i koji ste mi poslali mail-ove podrške. Puno mi to znači i bude mi drago pročitati vaše misli, a još draže čuti kako je nekome koristilo ono što sam napisao. Usput, ako vam se sviđa ono što radim, nemojte biti sramežljivi u share-anju, neka ovi tekstovi dopru do ljudi kojima je to potrebno. U skorije vrijeme ćemo izbaciti i prvu pjesmu, koja je trenutno u procesu snimanja, ali o tome ćete biti pravovremeno obaviješteni.

Da ne duljim previše, bacio bih se na finalnih 5 točaka ove teme, a to su umjerenost, razumnost, dobrota, odnos prema novcu i poniznost. Pa krenimo…

Umjerenost

Što je to umjerenost? I kako znamo kada smo neumjereni u nečemu? A neumjereni možemo biti u jako puno stvari – jelu, piću, televizoru, društvenim mrežama, mobitelu, druženjima, tjelovježbi, poslu, glazbi, filmovima, itd. Za početak, primijetite kako su sve ove stvari same po sebi dobre ako su konzumirane u umjerenosti. No ipak, nešto u nama nas često nagovara na još. Što je to što nas nuka na još jednu šniclu iako smo siti, na još jedan kolač iako ne možemo disati? Što nas nuka da satima besciljno visimo na društvenim mrežama? Što ljude nuka da se natječu u količinama popijenog pića? Što tražimo u tom “još”? Na prvu, postoji jako puno razloga za to. Od kompleksa manje vrijednosti preko ljubavnih problema do nezadovoljstva samim sobom ili nekih drugih frustracija. O svim tim uzrocima mogli bismo danima pisati, razmišljati i raspravljati, no smatram da postoji jedan dublji razlog koji se nalazi ispod svih navedenih i nenavedenih, a to je – neispunjenost Bogom. Kada čovjek nema Boga u sebi odnosno kada se ne puni uvijek iznova na Njegovom izvoru, onda je stalno gladan i neće ničime drugim moći utažiti tu glad, niti ispuniti tu prazninu, osim Bogom. Zbog naše pale naravi vjerujem da nikome nije strana ova borba i da svi skupa možemo primijetiti da ako malo zapustimo svoj odnos s Gospodinom, odjednom imamo sto stvari koje pokušavaju ispuniti tu prazninu. Zato smo pozvani u molitvi biti ustrajni i postojani. I to nam je najveća obrana i zaštita od neumjerenosti i grijeha. Postojana molitva.

No, kako točno znamo da smo neumjereni? Neke stvari je vrlo lako mjeriti. Ako se prejedamo – bili smo neumjereni u jelu, ako se napijemo – neumjereni smo u piću. Ali kako mjeriti neumjerenost u ostalim stvarima? Rekao bih da postoji jedno vrlo jednostavno pravilo. Ako nemamo kontinuiranu molitvu i odnos s Bogom, sigurno smo neumjereni u nečemu, a na nama samima je da analiziramo svoje ponašanje i shvatimo koje područje smo uzdigli na prijestolje na kojem samo Bog treba biti u našem srcu. Mislim da svatko od nas točno zna područje svoje neumjerenosti. Ako netko ne zna, najbolji način da ga otkrijemo i pobijedimo je osim svakodnevne molitve – svakodnevni ispit savjesti. On ne mora biti dugačak. Ponekad je dovoljno i samo 5-10 minuta da čovjek zastane, zazove Duha Svetoga i prođe kroz svoj dan te uvidi svoje glavne probleme. Ako se boriš s ustrajnošću i/ili neumjerenošću – preporučujem ti da si nametneš sljedeći zadatak: u narednih 30 dana molit ću svaki dan minimalno 30 minuta. U tih 30 minuta neka bude sadržan i ispit savjesti. Vjerujem da ćeš se ugodno iznenaditi s plodovima koje ti Bog želi dati kroz tvoju ustrajnost.

Razumnost

Pod razumnošću se krije puno stvari, no ovdje bih se ograničio na dvije komponente razumnosti, a to su mudrost i gospodarenje nad emocijama. Naš Bog nas poziva na razumnost i milo mu je kada težimo mudrosti. Jer kako čitamo u prvoj knjizi o kraljevima, Salomon je od svega što je mogao moliti Boga, molio za mudrost, a Jahvi bijaše milo to što je Salomon molio.  

⁹Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!«
¹⁰Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio. ¹¹Zato mu Jahve reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, ¹²evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, ¹³ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. ¹⁴I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane.

1 Kr 3, 9-14

Bog nagrađuje Salomona jer je zaiskao pronicavo (mudro) srce. Salomon razumije simbiozu razuma i srca (emocija) koja je potrebna kako bi čovjek bio mudar i mogao služiti Bogu. On ne želi sebično za sebe zadržati dar od Boga, nego ga želi koristiti na dobro drugih. Jedno bez drugoga ne vrijedi ništa. Čovjek može biti najinteligentniji na svijetu, no ako ne vlada svojim emocijama, on nije u stanju donositi razumne odluke, a samim time nije u stanju ni biti mudar. U današnje vrijeme ima jako puno govora o emocionalnoj inteligenciji, a puno psihologa tvrdi da je ona najbitnija inteligencija jer je ona ta koja ljudima dopušta da ostvare svoj potencijal te su ljudi koji imaju izraženu emocionalnu inteligenciju skloni više toga ostvariti u životu. Čak kažu da emocionalna inteligencija spaja dva područja na koja se do sad gledalo kao na nespojiva, a to su afektivni i kognitivni aspekt mentalnog funkcioniranja. S druge strane, Biblija, ta stara knjiga koju puno ljudi jako omalovažava, nam o tome govori već par tisuća godina. Kada pročitam tako nešto, uvijek iznova se oduševim koliko nam je toga Bog ostavio u baštinu u svojoj Riječi i koliko čovjek zaista može biti najostvareniji i najsretniji jedino ako služi Bogu, odnosno sluša i vrši Njegovu Riječ. Kada izgovaramo “Da, Bože, vjerujem Tebi, jer Ti si me stvorio i Ti najbolje znaš što mi je potrebno. I zato vjerujem Tvojoj Riječi. Vjerujem Tvome Sinu.” To je početak svake mudrosti.

Mudrost je potrebna svakome, no nama muškarcima ona igra posebnu ulogu jer nas je Bog pozvao da budemo upravitelji svoga doma i svojih obitelji. I zato smo pozvani poput Salomona moliti za pronicavo srce kako bi svoju obitelj vodili bliže Bogu te kako bi mogli i znali vršiti Njegovu volju u svojoj svakodnevici.

DOBROTA

Kaže Isus da nikoga ne zovemo dobrim osim Oca na nebesima (Mk 10, 17-18) te da ako smo mi zli, a dajemo svojoj djeci ono što od nas traže, koliko će više dobri Otac koji je na nebesima htjeti nama dati Duha Svetoga (Lk 11:13) kada ga ištemo. No kada nasljedujemo Krista, kada se trudimo živjeti nalik Njemu, kada ga slušamo, tada zrcalimo Njegovu dobrotu, naši postupci postaju dobri. Pošto nas je Isus pozvao da ga slijedimo, pozvao nas je i na dobrotu. I ona se sastoji od puno toga: poštenja, blagosti, strpljivosti, gostoljubivosti, miroljubivosti itd. Prisjetimo se poslanice Timoteju od prošla dva teksta

²Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, ³ne vinu sklon, ne nasilan, nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac;

Tim 3, 2-3

Neki kršćani zagovaraju da muškarci trebaju biti agresivni, ratoborni, spremni na fizički sukob i tvrde da su to obilježja pravog muškaraca. Čini mi se da čitamo različite Biblije. Muškarac ne bi trebao posjedovati obilježja na koja nas Bog u svojoj Riječi ne poziva. Iz ovog teksta je više, nego vidljivo da nas Bog poziva na blagost, na put ne nasilja, da ne budemo ratoborni, nego mirotvorci. Isus je odabrao put ne nasilja kao i apostoli nakon njega. Bili su bičevani, utamničeni, ispljuvani i izudarani. Nikada nisu pozivali na ustanke. A mogli su. Kao i Isus. Dizati bune, raditi sačekuše, praviti nerede kako bi dobili ono što su htjeli. Odabrali su put mira, mučeništva i ljubavi. Jer to je jedini način da navijestimo Boga – na onaj način koji nam je on pokazao. I zato, uvijek iznova obnavljajmo svoja razmišljanja na Božjoj Riječi i na primjeru apostola te njihovoj predaji kako bismo znali ispravno donijeti odluku i usuglasiti mišljenje s Božjim. Također, ako nekoga buni riječ popustljiv, može vrlo lako naći neki drugi prijevod Biblije ili čak na drugom jeziku pa vidjeti koja je točno riječ tu upotrebljena ako ne poznaje grčki jezik. Osobno mi to puno puta pomaže kada mi se nešto ne čini do kraja jasnim. Uzmem drugi prijevod, pa onda engleski pa njemački i onda dobijem puno jasnije značenje pojedinih tekstova. Ponekad uspijem i pronaći tekstove naših svećenika ili učiteljstva gdje se tumače pojedini dijelovi kroz grčke i izvorne riječi. Konkretno u ovom primjeru, na engleskom jeziku prijevod umjesto “ne nasilan, nego popustljiv” glasi “not violent but gentile” odnosno “ne nasilan, nego nježan“. Da, muškarci su pozvani biti nježni. I prema svojoj obitelji i prema zajednici. Ako je Bog tako strpljiv i blag s nama, nema razloga da mi budemo drugačiji prema drugima. Dapače, rekao bih da je nestrpljivost i agresivnost oznaka nezrelih kršćana ili pak onih koji ne razumiju svoju vjeru. Budimo oprezni s kojih izvora se napajamo. To ne znači da trebamo milovati uši onima oko sebe i da ne trebamo upozoravati i koriti krivo ponašanje ili ako vidimo da netko širi zablude, no to se sve može izreći na mudar i način, bez “ratova”. Važno je prepoznati kada i na koji način nekoga ukoriti i reći istinu ili svoje mišljenje. Ako se na nekog deremo jer je počinio loše djelo, a osoba se već kaje i žao joj je, toj osobi će samo biti još teže, osjećat će se odbačeno, jadno, možda će pomisliti da ju i Bog tako gleda i odbacuje, a mi se pretvaramo u nekoga tko razara, a ne gradi. No također, ako osoba nema kajanja, a čini grozna dijela, ponekad je potrebno takve osobe ili zajednice “protresti” i probuditi, a buđenje često nije ugodno.

odnos prema novcu

Negdje sam naišao na podatak kako ima preko 2000 citata o novcu u Bibliji, dok na nekim drugim izvorima kažu više od 800… Nisam siguran koji je točan broj, ali nije ni važno. Bog nam u svojoj Riječi otkriva koliko je bitan naš odnos prema materijalnim dobrima, a s obzirom na to da to dosta često čini, trebali bismo i mi dosta često razmišljati o toj temi. On, koji nas je stvorio, zna što naše srce tišti, zarobljava i želi “oteti”.

Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. 1 Tim 6,10

Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Mt 6, 24

Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. Prop 5, 9

Časti Jahvu svojim blagom
i prvinama svega svojeg prirasta.
I tvoje će žitnice biti prepune
i tvoje će se kace prelijevati novim vinom. Izr 3, 9-10

U čemu je zapravo problem? U novcu? Bogatstvu? Pa ne. Problem je u našim srcima. Problem je kada naše srce žudi za novcem i bogatstvom, a ne za Bogom. Kada, umjesto da budemo bližnji drugima i pomognemo, čuvamo svoje “zlato” za sebe. Kada robujemo stvarima. Kada se klanjamo stvarima, moći i uspjehu, a ne Bogu. Kada nam je draže obilovati, nego sačuvati čist obraz i mirnu savjest. Prava borba oko ove stvarnosti se ne vodi na našim bankovnim računima i u količini znamenki koje tamo stoje, nego u našem srcu. Čovjek može biti jako siromašan, a toliko zarobljen i s tim malim što ima, ne želeći ni s kim podijeliti ni pedalj svoje zemlje, ni komad svoga kruha, a opet, može biti neizmjerno bogat, ali slobodan od svega što posjeduje te davati gotovo sve onima kojima je to potrebno, a sebi ostavljati samo onoliko koliko mu je potrebno za normalan život. Naravno, često je zapravo obrnuta situacija. Ono što nam Isus govori u Matejevom evanđelju možemo shvatiti i na sljedeći način: Za koga/što živiš? Je li cilj tvog života zajedništvo s Ocem u vječnosti ili obilovanje i lagodan život ovdje na zemlji?

Izrazito je lako izgubiti se u trci za novcem, blagostanjem – imanjem. Svijet kao da viče na nas “Radi, stječi! Ako nemaš, ne vrijediš!”, a mi kao dionici ovog društva možemo prelako pasti pod taj utjecaj te se onda osjećati loše, depresivno, neispunjeno, itd. Toliko influencer-a na društvenim mrežama sa slikama svojih “savršenih”, “ispunjenih” života pokazuju “put ka sreći”. Reklame su podešene tako da čovjek pomisli da više vrijedi ako nešto posjeduje. Ako kupiš baš taj auto, mobitel, sat, patike, kuhinju, stan, što god… Vrijedit ćeš više kao čovjek. Vrijedit ćeš više kroz ono što posjeduješ. Kakva laž i obmana. Imati ili biti zapitao se filozof Erich Fromm u naslovu svoje knjige te rekao sljedeću rečenicu:

“Ako se moj osjećaj identiteta temelji na onome što imam, na posjedovanju, ako mogu reći ‘Ja sam ono što imam’, onda se nameće pitanje ‘što sam ja ako izgubim ono što imam?“

Tako onda imamo primjere u društvu gdje ljudi koji objektivno nemaju novaca kupuju stvari na kredite i zadužuju se preko glave samo kako bi “uživali” određeni društveni “standard”. Kako bi bili prihvaćeni i cijenjeni. Kako bi se ljudi kada k njima dođu divili onome što su oni stekli, što su oni kupili. Izmišljaju razno razna opravdanja da opravdaju svoju rastrošnost i zaduživanje. I neki provedu cijeli svoj život u tome. Ne shvaćajući koliko su zarobljeni. Nazivaju svoje aute ljubimcima, pričaju više o njima, nego o svojoj djeci, ženi i obitelji. Likuju nad drugima kada su imućniji od njih. Gledaju posprdno kako je netko došao odjeven u crkvu. Hvale se skupocjenim putovanjima, večerama i odijelima. Hrane svoj ego, a u stvari… zatvaraju se Bogu i Njegovoj Milosti. U svojoj knjizi Erich Fromm govori o modusu bivanja i modusu imanja te između ostaloga tvrdi kako modus bivanja može napredovati onoliko koliko se modus imanja umanjuje. Nisam siguran je li Fromm čitao Bibliju, ali njegova teza se poprilično slaže s onime na što nas Gospodin poziva kako čitamo u Lukinom evanđelju:

Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.

Lk 12, 33-34

I zato smo pozvani uvijek iznova preispitivati svoje srce. Težim li za Bogom ili bogatstvom? Kome služim? Što me motivira u životu? Isplati li se zbog povišice ne viđati obitelj? Hoće li se moja djeca sjećati skupih patika koje ću im kupiti ili pak vremena koje smo proveli zajedno igrajući se? Nedostaje li mojoj djeci i suprugi novac ili im fali otac i muž? Neke stvari su nezamjenjive i kasnije se ne mogu nadokupiti. Ako propustimo razviti odnos sa svojom djecom, nikakva količina poklona ni novaca koju im možemo dati neće zamijeniti prazninu u srcu kod djece koja je nastala zbog ne imanja pravog roditelja. Naravno da smo kao roditelji, a posebno kao očevi, pozvani priskrbljivati za svoju obitelj, no nerijetko viđam da muškarci pod krinkom brige za obitelj služe svom egu, materijalizmu i natječu se s drugima, a ne služe zapravo svojoj obitelji.

U jednom od narednih blogova pisat ću više o ovoj temi, a posebice o jednom relativno novom pokretu koji se naziva “minimalizam”, a nastao je kao odgovor pojedinih ljudi na kulturu konzumerizma i ovog konzumerističkog društva u kojem danas živimo. Smatram da je vrlo bitno da se svatko od nas suoči s pitanjem kako troši svoj novac te dopušta li stvarima i materijalnome da vladaju njegovim srcem. Postoje li neke materijalne stvari kojima robuješ? Kojima se diviš? Zaviri u svoje srce, predaj to Gospodinu i moli ga da te ozdravi. Nema sumnje da nam Bog želi pomoći u onome na što nas u svojoj Riječi poziva. Zato puni pouzdanja, bez imalo sumnje, možemo moliti…

Poniznost

“Jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.” Lk 14, 11

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.« Mk 9, 33-37

Vrlo jednostavno, zar ne? Spusti glavu, nemoj nikome ništa reći, šuti i trpi. I onda si jako ponizan. Svet štoviše. Neki tako doživljavaju poniznost i svim silama pokušavaju se dovesti u takvo stanje. Drugi se pak ježe od same riječi i pomisli na poniznost. No, da pojednostavimo… Vjerujem da je ponizan samo onaj čovjek koji je spoznao svoj identitet u Bogu. A to znači biti svjestan činjenice da smo otkupljeni i izabrani od Gospodina ne zbog svoje veličine, niti talenata, niti pravednosti, niti zato što smo bolji od drugih, nego jer smo bijedni i nevaljali i prepuni grijeha i mana i Bog nam je u svojoj ludoj Ljubavi odlučio iskazati milosrđe, spasiti nas i pozvati k sebi. To je prvi temelj na kojem gradimo poniznost. Spoznati svoju bijedu, svoj grijeh i svoju nevaljalost. Kada bismo se prije nego osudimo drugoga ili pomislimo da smo bolji od njih, zagledali duboko i iskreno u svoje grijehe, siguran sam da bismo brzo promijenili mišljenje te više ne bismo smatrali da smo bolji ili ispred drugih. Pozvani smo ljubiti svoga bližnjega i svoje neprijatelje, a ne prezirati ih i osuđivati. Govorim o preziranju i osuđivanju jer ono često (ako ne i uvijek) proizlazi iz toga da mislimo da smo bolji od drugih i da mi to “nikada ne bismo napravili”. Zato je umijeće i milost ponekad znati i zavezati jezik koliko god on htio govoriti. Biti ponizan znači ostati uvijek otvoren da nas netko nečemu pouči ili nas i ukori. To znači moći prihvatiti kritiku. To znači u drugome gledati vrline, a ne mane. Znači prvo izvaditi brvno iz svoga oka kako bismo mogli izvaditi trun u bratovom oku.

Osim toga, biti ponizan ne znači biti šutljiv, povučen i spuštene glave. To je lažna poniznost na koju nas nitko i nikada nije pozvao. Baš naprotiv, Gospodin nas poziva da jasno naviještamo evanđelje svim narodima, da se ne stidimo Njega, da se zauzimamo za svoja uvjerenja i branimo svoju vjeru. A to je ujedno i drugi temelj na kojem gradimo poniznost – poslušnost Božjoj Riječi. Ako te Gospodin poziva da ukoriš brata koji griješi – ponizno je poslušati ga. Ako te Gospodin poziva da praštaš – ponizno je poslušati ga. Ako te Gospodin poziva da umnažaš svoje darove – ponizno je poslušati ga. Također, u toj poslušnosti potrebno je ne pripisivati sebi zasluge svojih dobrih djela, nego svu slavu i hvalu dati Bogu bez čije Milosti ne bismo mogli učiniti ništa. To je treći temelj poniznosti – dati slavu Bogu.

Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!

Lk 17, 5

Isus je ostao poslušan Božjoj Riječi. Do kraja. Do smrti na križu. I zato za kraj ovog poglavlja stavljam prekrasan tekst iz poslanice Filipljanima iz kojeg možemo još bolje shvatiti i razmatrati Isusovu poniznost te moliti Duha Svetoga da nas uvede dublje u tu stvarnost, da budemo iskreno ponizni – praštajući, ljubeći i živeći identitet djeteta Božjega dajući Mu slavu i hvalu… Jer On je toga dostojan.

On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni«
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.

Fil 2, 6-11

I tako, malo po malo dođosmo do kraja ove trilogije o biblijskom muškarcu. Ima još dosta toga o čemu bi se moglo pisati, nadopuniti rečeno i proširiti. No za sada, neka bude ovako.

Hvala vam svima na podršci i čitanju, potičem vas da ako želite pratiti moje objave na blogu, lajkate moju Facebook stranicu (https://www.facebook.com/eagleswings.blog/) ili me follow-ate na Instagramu (https://www.instagram.com/eagleswings_blog/). Također, ako imate koju riječ za mene – kritiku, pohvalu, sugestiju ili želju za kolaboracijom, pozivam vas da mi se javite kroz kontakt formu na ovoj stranici (https://eagleswings.blog/contact). 

Neka vas sve prati Božji blagoslov.