Tama. Potpuni mrak. Ne postoji vrijeme ni prostor. Ili je ipak postojalo nešto tada? Nisu sigurni. Vruća, beskrajno gusta točka. Samo par milimetara široka. Prije otprilike 13.7 milijardi godina. Odjednom eksplozija. Širenje. Nastaje vrijeme i prostor. Materija i energija. Sile i fizikalni zakoni. Postupnim hlađenjem formiraju se prvi kemijski elementi. Prvi Helij, a onda vodik. Ta dva elementa počinju se združivati i stvarati nakupine koje su se oblikovale u galaksije. U galaksijama su počele nastajati zvijezde. Zvijezde su uzrokovale pretvaranje helija i vodika u sve ostale kemijske elemente koji su postali gradivni blokovi za sve planete, a u konačnici i sam život. Planeta Zemlja našla se taman dovoljno daleko od Sunca da ne bi bila prevruća, a opet dovoljno blizu da ne bi bila prehladna. Okreće se oko sunca točno određenom putanjom i brzinom, a onda i mjesec oko nje. Ne sudara se s drugim planetima sunčevog sustava. Tisuće planeta, a na našem život. Atmosfera koja štiti upravo naš planet. Mora, oceani, kopno, otoci, rijeke, planine, biljke, životinje, a na kraju čovjek. A sve je nastalo… slučajno?

Znanstvenici su utrošili godine i godine razmišljanja i istraživanja kako bi pronašli zakone po kojima se to sve odvilo. A kada su pronašli zakone, morali su objasniti kako su ti zakoni nastali. Kada je to sve skupa postalo toliko komplicirano i shvatili su da nemaju bolje objašnjenje (niti će ga vjerojatno ikada imati), odlučili su reći – sve je nastalo iz ničega i nastalo je slučajno. Poprilično hrabra izjava, a ne pomaže joj ni činjenica da je kontradiktorna sama u sebi. Apsolutno je nemoguće da iz ničega nastane nešto. “Ništa” pretpostavlja odsustvo “nečega”. Ako mrak podrazumijeva odsustvo svijetla, kako možemo iskoristiti mrak da bismo upalili svijetlo? Ok, ali možda je ipak postojalo nešto, samo mi to ne znamo. Neovisno o tome, pitamo se što je bilo na početku, kada je nastalo prvo nešto. Što je bilo na početku svih početaka? Možda je veliki prasak bio samo jedna tranzicija iz prošlog svemira u novi (sadašnji), ali što je onda bilo u prijašnjem? U jednom trenutku je sve moralo početi. Sama činjenica da imamo sposobnost razmišljati o početku i kraju, govori nam o nečem puno dubljem u nama. No, o tome ćemo kasnije. Ono što je također kontradiktorno u toj izjavi je slučajnost. Red koji nastaje iz kaosa – malo čudno, zar ne? Slučajno nastajanje fizikalnih zakona, kemijskih elemenata, živih bića. Sasvim slučajno u našem tijelu postoji 50 000 milijardi stanica koje funkcioniraju na tako savršen način da mi možemo egzistirati – 50 000 milijardi stanica SLUČAJNO egzistira u našem tijelu, slučajnim procesima nas održava na životu. Sasvim slučajno imamo toliko krvnih žila da kada bismo ih sve uspjeli spojiti jednu s drugom, one bi bile duge oko 100 000 kilometara, čime bismo mogli 2.5 puta omotati cijelu Zemlju. Sasvim slučajno postoje mehanizmi pomoću kojih u 90 sekundi naša krv prođe cijeli taj put. Mogao bih nastaviti nabrajati sve zanimljive činjenice o našem tijelu, ali nijedna i dalje neće zvučati kao da je nastala slučajno. Zapravo, naše tijelo, planet i sam svemir djeluju pomno i promišljeno dizajnirano. Poput nebodera u kojem arhitekt osmišljava gdje će biti stubište, a gdje lift, puno većom preciznošću se čine dizajniranima naši živčani, krvožilni i respiratorni sustavi. Poput autocesta, tunela, mostova i vijadukata, još se većom preciznošću čine dizajnirane putanje i rotacije planeta, njihovih prirodnih satelita, a onda i zvijezda i galaksija u našem svemiru. Jedan prijatelj mi je u razgovoru o teoriji evolucije rekao da njemu to ne drži vodu te mi postavio pitanje koje me fasciniralo – “Tko je uopće postavio uvjete za život? Zašto je baš naša planeta pogodna za razvoj života? Zašto ne postoje organizmi kojima su savršeni uvjeti za život na Saturnu? ili Marsu? ili Neptunu?” Ljudi uzimaju zdravo za gotovo činjenicu da je naša Zemlja pogodna za život, ali se ne pitaju zašto baš ovi uvjeti, zašto jednakim slučajem nisu nastali organizmi na planetima s drugačijim uvjetima? Zapravo, da ne odemo u preveliku širinu, kada sve saberemo, na stolu imamo samo dvije ideje:

1. Sve je nastalo iz ničega i slučajno
2. Sve se dogodilo po vrhunski osmišljenom planu i dizajnu

Mislim da ne moram reći koju bih ja odabrao i koja ima puno više smisla. Zašto je onda nekima tako teško prihvatiti da je sve oko nas produkt jednog vrhunskog dizajna? Zato što dizajn podrazumijeva dizajnera. A taj dizajner nema biti tko drugi, nego Bog. I tu nastaje problem. Neki ljudi su alergični na sam pojam Boga, a da ne govorim kakve reakcije imaju na ime Isus, točnije na kršćanstvo… U isto vrijeme dok vjernicima predbacuju to što vjeruju, a pozivaju se na razum i znanost, oni sami su veći vjernici od vjernika. Potrebna je ogromna vjera da bi čovjek povjerovao u toliko slučajnosti koje su se jedna za drugom dogodile, a još više da bi to sve tvrdio s takvom sigurnošću. Znanstvenik bi uvijek trebao biti otvoren za nove spoznaje, a ne zatvarati svoje srce i um pred novim spoznajama. Werner Heisenberg, jedan od najznačajnijih fizičara 20. stoljeća, dao je jednu od meni najdražih izjava kada je u pitanju znanost:

The first gulp from the glass of natural sciences will turn you into an atheist, but at the bottom of the glass God is waiting for you.

Werner Heisenberg

Kada čovjek popije gutljaj znanosti, tek zagrebe površinu, počne sve promatrati kroz znanost i razum i kao da se u njemu probudi ona oholost koja se probudila u Evi kada joj je prišla zmija – želja za bivanjem poput Boga ili čak većim od Njega.

Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.

Pos 3, 1-6

No, kako čovjek sve dublje ulazi u razmišljanje, proučavanje i istraživanje, ako uspije pobijediti svoju oholost, taj privid veličine svog razuma, na dnu svih istraživanja, oslobođen od okova svoje ograničenosti u kojima se svi nalazimo, pronaći će Tvorca, nepokretnog pokretača (kako ga je nazvao Aristotel) – Boga koji je sve stvorio po svome planu, vrhunskom i dobrom dizajnu. Tada čovjek može skupa s Pavlom reći, bez ikakve ogorčenosti i pun nade:

Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!

1 Kor 13,12

I zato, dragi protivnici vjere, budite dovoljno fer pa priznajte sami sebi da ste u svojoj srži vjernici, da se vaš Bog naziva “Slučajnost” i da mu bezuvjetno vjerujete jer vas je majka “Znanost” u to uvjerila (svaka poveznica s predbacivanjem katolicima da vjeruju zato što ih je majka Crkva u nešto uvjerila je namjerna). Možda baš to može biti most koji će u vašim mislima povezati te dvije “odvojene” stvarnosti – znanost i vjeru. Možda nakon toga uspijete shvatiti da one zapravo nikad nisu bile odvojene, nego ste vi, prešavši potpuno na jednu obalu, odlučili reći da druga ne postoji. U svakom slučaju, trebali biste barem biti toliko pošteni da prestanete vrijeđati sve vjernike kao neobrazovane, zatucane, ograničene i maloumne. Od toga stvarno nijedna strana nema korist, nego se stvara nepotreban šum u komunikaciji koji ne dopušta međusobno poštovanje i razumijevanje. I ovdje dolazimo do razloga zašto sam se odlučio napisati ovakav tekst. Želio bih da ljudi ne moraju biti marginalizirani i na grozne načine tretirani kada se izjasne kao kršćani. Volio bih da pokažete svoju otvorenost o kojoj govorite i kad je u pitanju vjera i životni stil koji ne sliči vašem, da ne budete isključivi, da ako vas je netko od vjernika povrijedio, ne generalizirate takvo ponašanje na sve vjernike. Tada ćemo moći konstruktivno komunicirati. Tada ćemo se moći razumjeti. Tada ćemo maknuti pretjerane emocije iz rasprave i skoncentrirati se samo na predmet o kojem se govori. Koristiti razum i argumente, a ne upiranje prstom i sprdnje. To naravno vrijedi za obje strane, iako je u posljednjih par godina, ova anti-teistička strana postala puno glasnija u cijelome svijetu.

Ako pak ne, nama kršćanima i dalje ostaje nada u bolje sutra. Mi se radujemo kada pretrpimo poruge zbog Imena. Radujemo se kad možemo štogod istrpjeti za našeg Gospodina. Ali, također želimo doprinijeti našem društvu i našim bližnjima u izgradnji boljeg sutra. Zato moramo moći i htjeti jedni s drugima surađivati. Neka prva stepenica na tom zajedničkom putu bude poštovanje jer bez njega nema razumijevanja, a bez razumijevanja nema pomirbe koja nam je potrebna. Ne znači da ćemo se u svemu slagati, dapače, vrlo vjerojatno će i dalje ostati puno stvari koje gledamo posve drugačije, koje moramo riješiti, ali barem ćemo imati slobodu govora koja, kako sad stvari stoje, svakim danom sve više iščezava…

Dragi ljudi, puno vam hvala što me pratite i čitate!
Potičem vas da ako želite pratiti moje objave na blogu, lajkate moju Facebook stranicu (https://www.facebook.com/eagleswings.blog/) ili me follow-ate na Instagramu (https://www.instagram.com/eagleswings_blog/) jer ću tamo uvijek objavljivati kada napišem novi post ili kada izbacimo novu pjesmu. Također, ako imate koju riječ za mene – kritiku, pohvalu, sugestiju ili želju za kolaboracijom, pozivam vas da mi se javite kroz kontakt formu na ovoj stranici (https://eagleswings.blog/contact). 
P.S. Prošli tjedan su konačno snimljeni svi instrumenti za novu pjesmu, a ostaje nam još snimiti vokale i napraviti mix te onda konačno lansiramo naš uradak. Stavljamo se u molitve da Gospodin bude proslavljen u svemu što radimo.

Neka vas sve prati Božji blagoslov.